Kalkulacija statistike plagijata

Statistike, uključujući statistiku plagijata, služe kao vrijedan alat za isticanje razlika između zemalja u različitim metrikama kao što su porezne stope, stope kriminala i upotreba alkohola. Svaka od ovih kategorija ima svoj skup metodologija za prikupljanje i izračunavanje podataka. Pitanje kako se mjeri stopa plagijata posebno je relevantno, s obzirom na ozbiljne akademske, pravne i profesionalne implikacije povezane s tim.

Razumijevanje standarda procjene plagijata je ključno za tačno tumačenje ove statistike i za osmišljavanje efikasnih strategija za rješavanje ovog problema.

Metode za dobijanje statistike plagijata

Postoje najmanje 4 različite priznate naučne metode za izračunavanje stope nezaposlenosti. Isto tako, postoji nekoliko različitih načina prikupljanja statistike o plagijatu:

1. Istraživanje o plagijatu

U ovoj metodi, ankete se daju studentima ili nastavnicima da se raspitaju o njihovoj praksi. Pitanja obično uključuju:

• Da li plagirate?
• Poznajete li nekoga ko je plagirao?

Iako ove ankete nude uvid u svakodnevno akademsko ponašanje, one dolaze sa nekoliko ranjivosti. Na primjer, ispitanici možda nisu iskreni u vezi sa svojim plagijatorskim aktivnostima. Osim toga, prikupljanje ove vrste podataka može biti skupo.

2. Kazne za plagijatore

Neki univerziteti nude statistiku o broju studenata uhvaćenih zbog plagijata. Kada se ove brojke kombiniraju na nacionalnom nivou, one mogu pružiti uvid u to koliko je rasprostranjeno pitanje plagijata. Ova metoda ima sličnosti sa metodom koja se koristi za izračunavanje stopa krijumčarenja. Uz ovaj pristup postoje određena ograničenja:

• Razlike u implementaciji. Postotak otkrivenih kršenja mogao bi se razlikovati između zemalja ili čak univerziteta. Jedna institucija može imati stroge smjernice o plagijatu, dok druga mogu biti blaža.
• Nedostatak transparentnosti. Postoji i mogućnost da neki univerziteti pokušaju da prikriju skandale plagijata, odlučujući da objavljuju samo ekstremne slučajeve.
• Nepotpuna slika. Broj plagijatora koje su uhvatile obrazovne institucije možda neće tačno odražavati pravi stepen ili opštu uobičajenost plagijata.

S obzirom na ova ograničenja, statistika prikupljena ovom metodom možda neće u potpunosti obuhvatiti stvarni obim plagijata.

3. Ankete o toleranciji plagijata

Neki istraživači postavljaju upitnike sa upitima poput: „Mislite li da je plagijat uvijek loš?“ Uobičajeno se misli da je statistika o plagijatu direktno povezana sa javnim mišljenjima o plagijatu. Zanimljivo je da uvijek postoje studenti koji tvrde da je plagijat ponekad prihvatljiv, vjerujući da imaju valjane razloge za ovu poziciju. Međutim, važno je razlikovati da tolerancija na plagijat nije isto što i sudjelovanje u samom plagijatu.

4. Statistika provjere plagijata

Internet alati za provjeru plagijata nude obilje podataka, pružajući uvide koji mogu biti od neprocjenjive važnosti za razumijevanje obima i nijansi plagijata. Ovi alati nude sljedeće vrste informacija:

• Broj učitanih dokumenata koji sadrže plagijat.
• Prosječan postotak plagijata otkrivenog u tim dokumentima.
• Vjerovatnoća plagijata u određenim dokumentima.

Jaka provera plagijata može čak predstaviti tačne nacionalne statistike plagijata. Neke dame, poput naše, posluju na međunarodnom nivou, nudeći svoje usluge u različitim zemljama. Najznačajnija prednost ovakvih međunarodnih sistema je njihova sposobnost da obezbede slične podatke u različitim zemljama. To je omogućeno jer se svi podaci prikupljaju korištenjem dosljednih metoda, što ih čini
možda najprecizniji način za procjenu globalne stope plagijata.

zaključak